Hladni rat na Grenlandu

Američke težnje za Grenlandom nisu nove. Iako su SAD još 1917. priznale danski suverenitet nad otokom, predsjednik Harry Truman je 1946. godine ponudio otkup Grenlanda od Danske. Donald Trump je potkraj svoga prvog mandata stavio sličnu ponudu na stol no Grenlanđani su mu poručili da nisu zainteresirani.

Grenland je autonomni teritorij pod jurisdikcijom Danske. Danska i SAD saveznice su u NATO-u, a od vremena Hladnog rata na megaotoku su američke vojne baze. I sve je štimalo dok Trump nije počeo tresti stablo transatlantskog saveza i čitavog svjetskog poretka.

Virtualno je već zabodena zastava

Na svoj nepredvidljiv i naizgled kaotičan način u kojemu, gleda li se s manje strasti, ima i reda i logike, Trump je Dancima i Europljanima s mrkvom u jednoj i batinom u drugoj ruci poručivao da će Grenland ili kupiti ili zakupiti ili ga silom zauzeti, ali da će biti onako kako 'opet velika' Amerika bude htjela.

Vrhunac te kampanje bila je ona namjerna trash fotomontaža na kojoj Trump u društvu JD Vancea i državnog tajnika Marca Rubija - sva trojica u tamnim odijelima i lakiranim cipelama na grenlandskom ledu - zabada američku zastavu pored table na kojoj piše da je Grenland od ove godine američki teritorij.

U ozračju te patvorene propagande i nepatvorenog političkog kiča, američki se predsjednik ovoga tjedna spustio u Europu, u švicarski Davos na godišnje okupljanje Svjetskog ekonomskog foruma. Ondje su ga suzdržano dočekali europski domaćini, vjerojatno i strepeći hoće li iz predsjedničkog zrakoplova izaći kao revolveraš ili mirotvorac, nesuđeni no i patvoreni nositelj Nobelove nagrade za mir koju mu je prepustila prava dobitnica, venezuelanska aktivistica María Corina Machado.

Miroljubivi second-hand nobelovac

Očito oraspoložen tom snishodljivom gestom, Trump je u Davosu besprijekorno odigrao svoju džokersku two-face ulogu nastupivši pomirljivo prema i dalje suzdržanim Europljanima. Odbacio je invaziju na Grenland kao opciju i velikodušno im poručio da neće biti ni dodatnih carina za 'neposluh' oko Grenlanda. Pa se u miroljubivom ozračju s obostranim figama u džepovima second-hand nobelovac vratio u Washington s dogovorom o budućim dogovorima oko dogovora o Grenlandu od kojeg ne namjerava odustati.

A taj ogromni Grenland s pitoreskno mirnom ribarskom lukom Nuuk - glavnim gradom veličine našeg Sinja, miroljubivim narodom i nepreglednim teritorijem pod snijegom i ledom, ima sve veći značajk, globalno sudbonosan zbog svoga položaja koji nije samo gola geografska, nego i kritična geostrateška činjenica. Pogotovo otkad pod utjecajem klimatskih promjena - koje Trump prezrivo odbacuje - donedavno zaleđeni arktički pomorski putevi postaju prohodni(ji)ma, a podno sve tanjeg leda golema mineralna bogatstva otoka postaju dostupni(ji)ma.

Grenland kao američka krajina

Možda je baš otapanje leda ponajbolja metafora globalnih odnosa u kojima je postalo pakleno vruće. Ono što je bilo ledom okovano i u led uklesano poput američko-europskog savezništva, ogoljuje se i raspada. Na vidjelo izlaze duboko zamrznuti animoziteti, a i interesi zbog kojih arktičkim igračima postaju i Kina i Indija. Pa Grenland, otok s jedva pedesetak tisuća duša i stotinama tisuća četvornih kilometara pustog ledenog pokrova i prevažnim rudama bogatog podzemlja, postaje možda i najvažnije bojište današnjice, nulta točka rekonstrukcije svjetskog poretka. Političkog i klimatskog.

Ako ga Trump osvoji, kupi ili unajmi - i sporazum bi moguće bio rezultat asimetrične moći - upalio bi zeleno svjetlo drugima iz čega bi proizašlo kaotično razdoblje uspostave novih interesnih sfera. Pritom jedno od ključnih pitanja glasi: kakvo će biti savezništvo Europe i Amerike? Ovo sadašnje nije kao dosadašnje niti obećava neko sjajno buduće.

Grenland na svjetskoj karti stoji upravo kao tampon-zona, američka krajina na granici zapadne hemisfere, koja bi trebala čuvati američki imperij, onakav kakvim ga Trump sada gradi. Bi li ondje sagradio i zid prema Europi?